Chinook, Bekim SejranovićID EK000802531

U povodu 5.

obljetnice smrti Bekima Sejranovića, 26.

svibnja iz tiska izlazi jedini neobjavljeni tekst iz njegove ostavštine, nezavršeni roman Chinook .

U knjigu su uvrštene i dvije zadnje priče koje je Bekim napisao Miss Misery na otoku Susku i Sto trideset sati bez sna , koje pripadaju svijetu tog romana i funkcioniraju kao kraj okvirne priče romana, te Bekimov plan cijelog romana.

Knjiga je opremljena i opsežnim uredničkim tekstom Drage Glamuzine o tome kako je roman nastajao te ingenioznim pogovorom cijelom opusu Bekima Sejranovića koji je napisao Pablo Srdanović.

Bekimovog junaka, poznatog iz svih njegovih romana, na početku zatičemo u Americi gdje promovira svoj roman objavljen na engleskom.

Godina je 2016.

i u tijeku su zadnji dani predsjedničke kampanje.

Dok u hotelskoj sobi, noć uoči povratka u Europu, čeka razultate izbora na kojima će pobijediti Donald Trump, naš junak želi popušiti svu travu koju je dobio od prijatelja, jer ne može je ponijeti sa sobom, i lista staru bilježnicu koju mu je na jednoj promociji dao jedan starac.

U toj bilježnici je dnevnička priča trapera iz Bosne koji je sredinom devetnestog stoljeća živio s Indijancima.

Bekimov pripovjedač uskoro postaje opsjednut tom pričom, prvim vesternom u kojem je glavni junak Bosanac, u kojoj prepoznaje i mnoge elemente vlastitog života i svu svoju energiju ulaže u dešifriranje tog nečitkog i izblijedelog rukopisa.

Chinook se savršeno uklapa u svijet Bekimovih romana, i na neki način, ovako nezavršen, predstavlja kraj koji možda najbolje odgovara cjelini njegova opusa, pravi kraj svijeta koji je stvorio u svojim knjigama.

U njemu su još jednom, eksplicitnije nego ikad, podvučene sve njegove glavne teme – izbjeglištvo, emigracija, bijeg od ratnog ludila i netolerancije, pozicija drugog među netrpeljivom većinom, nomadizam, potraga za slobodom i pokušaj da se u svem tom životnom ludilu kreira vlastiti identitet čije su vrijednosti drukčije od vrijednosti većine, još jedan povratak u djetinjstvo i omaž literarnim i strip junacima… I ispisivanje vlastitog života, njegovo pretvaranje u literarni materijal do samog kraja, do zadnjeg udaha.

Bekim Sejranović rođen je 30.

travnja 1972.

u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole.

Osmi razred završio je u Bosanskoj Gradiški, a od 1985.

godine pohađa srednju Pomorsku školu u Bakru, smjer nautika.

Nakon položene mature jednu godinu studira na riječkom Pomorskom fakultetu, no potom odustaje od sna da postane pomorac te na tamošnjem Filozofskom fakultetu počinje studirati književnost.

Godine 1993.

seli se u Kristiansand u Norveškoj, a od 1995.

je u Oslu, na čijem je Povijesno-filozofskom fakultetu 1999.

magistrirao južnoslavenske književnosti.

Na istom fakultetu od 2001.

do 2006.

godine zaposlen je kao lektor i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje.

Nakon toga radi uglavnom kao sudski tumač ili predaje norveški za strance.

Od 2011.

do 2014.

živi pretežno u Ljubljani, a od svibnja 2015.

do svibnja 2018.

u Zagrebu.

Zatim je ponovo u Oslu.

Umro je 21.

svibnja 2020.

godine u Banjaluci.

Ima dvije kćeri, Katju u Oslu i Iskru u Ljubljani.

Za roman Nigdje, niotkuda dobio je 2009.

godine Nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Knjige su mu prevedene na norveški, engleski, francuski, talijanski, slovenski, makedonski, češki, poljski, bugarski i njemački jezik.

Bio je jedan od pokretača Književnog festivala Imperativ u Banjaluci, te njegov umjetnički ravnatelj od 2018.

do 2020.

U povodu 5.

obljetnice smrti Bekima Sejranovića, 26.

svibnja iz tiska izlazi jedini neobjavljeni tekst iz njegove ostavštine, nezavršeni roman Chinook .

U knjigu su uvrštene i dvije zadnje priče koje je Bekim napisao Miss Misery na otoku Susku i Sto trideset sati bez sna , koje pripadaju svijetu tog romana i funkcioniraju kao kraj okvirne priče romana, te Bekimov plan cijelog romana.

Knjiga je opremljena i opsežnim uredničkim tekstom Drage Glamuzine o tome kako je roman nastajao te ingenioznim pogovorom cijelom opusu Bekima Sejranovića koji je napisao Pablo Srdanović.

Bekimovog junaka, poznatog iz svih njegovih romana, na početku zatičemo u Americi gdje promovira svoj roman objavljen na engleskom.

Godina je 2016.

i u tijeku su zadnji dani predsjedničke kampanje.

Dok u hotelskoj sobi, noć uoči povratka u Europu, čeka razultate izbora na kojima će pobijediti Donald Trump, naš junak želi popušiti svu travu koju je dobio od prijatelja, jer ne može je ponijeti sa sobom, i lista staru bilježnicu koju mu je na jednoj promociji dao jedan starac.

U toj bilježnici je dnevnička priča trapera iz Bosne koji je sredinom devetnestog stoljeća živio s Indijancima.

Bekimov pripovjedač uskoro postaje opsjednut tom pričom, prvim vesternom u kojem je glavni junak Bosanac, u kojoj prepoznaje i mnoge elemente vlastitog života i svu svoju energiju ulaže u dešifriranje tog nečitkog i izblijedelog rukopisa.

Chinook se savršeno uklapa u svijet Bekimovih romana, i na neki način, ovako nezavršen, predstavlja kraj koji možda najbolje odgovara cjelini njegova opusa, pravi kraj svijeta koji je stvorio u svojim knjigama.

U njemu su još jednom, eksplicitnije nego ikad, podvučene sve njegove glavne teme – izbjeglištvo, emigracija, bijeg od ratnog ludila i netolerancije, pozicija drugog među netrpeljivom većinom, nomadizam, potraga za slobodom i pokušaj da se u svem tom životnom ludilu kreira vlastiti identitet čije su vrijednosti drukčije od vrijednosti većine, još jedan povratak u djetinjstvo i omaž literarnim i strip junacima… I ispisivanje vlastitog života, njegovo pretvaranje u literarni materijal do samog kraja, do zadnjeg udaha.

Bekim Sejranović rođen je 30.

travnja 1972.

u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole.

Osmi razred završio je u Bosanskoj Gradiški, a od 1985.

godine pohađa srednju Pomorsku školu u Bakru, smjer nautika.

Nakon položene mature jednu godinu studira na riječkom Pomorskom fakultetu, no potom odustaje od sna da postane pomorac te na tamošnjem Filozofskom fakultetu počinje studirati književnost.

Godine 1993.

seli se u Kristiansand u Norveškoj, a od 1995.

je u Oslu, na čijem je Povijesno-filozofskom fakultetu 1999.

magistrirao južnoslavenske književnosti.

Na istom fakultetu od 2001.

do 2006.

godine zaposlen je kao lektor i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje.

Nakon toga radi uglavnom kao sudski tumač ili predaje norveški za strance.

Od 2011.

do 2014.

živi pretežno u Ljubljani, a od svibnja 2015.

do svibnja 2018.

u Zagrebu.

Zatim je ponovo u Oslu.

Umro je 21.

svibnja 2020.

godine u Banjaluci.

Ima dvije kćeri, Katju u Oslu i Iskru u Ljubljani.

Za roman Nigdje, niotkuda dobio je 2009.

godine Nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Knjige su mu prevedene na norveški, engleski, francuski, talijanski, slovenski, makedonski, češki, poljski, bugarski i njemački jezik.

Bio je jedan od pokretača Književnog festivala Imperativ u Banjaluci, te njegov umjetnički ravnatelj od 2018.

do 2020.