SABRANE PJESME – NOVO!, Ante StamaćID EK000238324
SABRANE PJESME – NOVO!, Ante StamaćID: EK000238324
VIKEND KODOVA: Kupko dijeli kodove za popust!
Akcija traje od 19.12.2025. u 9h do 22.12.2025. u 9h ili do isteka zaliha.
Iskoristi mogućnost plaćanja do 24 rate!
- Cijena
- 15,93 €
Nova pjesnička zbirka akademika Ante Stamaća pod nazivom "Sabrane pjesme" okuplja pola stoljeća pjesnikova stvaralaštva. One su i svojevrsno otkriće jer donose pjesnikove rane pjesme iz tzv. zadars...
Saznaj više
Dostavljamo već od 31.12.2025
Platite gotovinom pri preuzimanju, Internet bankarstvom, karticama jednokratno i na rate
Povrat robe moguć unutar 14 dana
Vaš proizvod je dodan u košaricu
Pregled narudžbe
Ako još nisi, PRIJAVI SE OVDJE i osiguraj svoje promo kodove!
*Svaki kod moguće je iskoristiti jednom po korisniku, jedan po narudžbi čiji iznos treba biti u odgovarajućem rasponu vrijednosti narudžbe koji je naveden kod svakog koda
*Promo kodove možete iskoristiti na cijeli eKupi asortiman osim na uslugu montažu i servis klima, školske knjige i udžbenike te ne uključuju iznos dostave
*Promo kodovi vrijede od 19.12. u 9h do 22.12.2025. u 9h ili do isteka zaliha
Nova pjesnička zbirka akademika Ante Stamaća pod nazivom "Sabrane pjesme" okuplja pola stoljeća pjesnikova stvaralaštva. One su i svojevrsno otkriće jer donose pjesnikove rane pjesme iz tzv. zadarske, zagrebačke i golootočke faze u kojima suzdržano progovara o iskustvu na Golom otoku, te neobjavljene pjesme iz 2008.
"Pjesnik, teoretičar književnosti, esejist, prevoditelj njemačkih i engleskih klasika, autor suvremenog hrvatskog prijevoda Goetheova Fausta, profesor teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, akademik i jedan od ratnih predsjednika Društva književnika Hrvatske, Ante Stamać (Molat, 1939.) autor je i jedanaest zbirki pjesama (od Rasapa 1962., do zbirke Vrijeme, vrijeme 2006.). Iako pjesnik rahlosti i rasutosti svijeta, koristeći u pjesničkim početcima slobodni stih, a kasnije sve više vezani stih i sonet, Stamać nije sklon semantičkoj rasutosti nego naprotiv zaokruženosti, koja ne ustupa ni pred kaosom povijesti kao mogućim "izgovorom" za kaos pjesme. Pjesma ostaje odsudni čuvar tragova (izgubljene) cjeline, ona je odgovornost pjesnika koja ne prestaje u beznađu i tmuši svijeta.
Stamaćeva pjesma naglašava strogost i odgovornost, nastojeći suzbiti čest poriv deskriptivnih poetika "nihilističke alegorije" upadanja u zamku poraza i njegova ponavljanog opjevavanja. Pišući o prve dvije zbirke Stamaćevih pjesama V. Zuppa ustvrđuje kako se nastoji "pitanje nesreće, sreće, emocija i ideja ne postavljati tako čvrsto na tlo aktualnih političkih pitanja", za razliku od krugovaške generacije, te da poezija nastoji "skladno izgovarati nesklad", obavljajući metafizičku pretragu svijeta i njegove nedovoljnosti. Idući tragom helderlinovske (i hajdegerovske) tvrdnje o siromaštvu zbilje, "oskudnom vremenu", Stamać je u samo središte potrage postavio pjesnika i jezik koji još mogu "ovozemaljsko transcendirati", pjesmom koja je vrhunski "sonetizirana" i po sebi svojevrsno savršenstvo ljudske kulture, znanja i umijeća. Koristeći intertekstualne i metatekstualne postupke pjesnik ne pravi kompromise s "postmodernim krparijama", nego učvršćuje poziciju izdvojenosti pjesnika i pjesme, ozbiljnošću i strogošću izabire tradiciju na koju se "naslanjaju" i njegove vrijednosti.
| Broj stranica | 532 |