STALJINOVA SLIKA I DRUGE PRIČE, Stjepan ČuićID EK000238365
STALJINOVA SLIKA I DRUGE PRIČE, Stjepan ČuićID: EK000238365
VISA POGODNOST: Spremi svoju VISA karticu i ostvari 5% dodatnog popusta!
Više saznaj ovdje.
Iskoristi mogućnost plaćanja do 24 rate!
- Cijena
- 10,62 €
O Stjepanu Čuiću podosta se pisalo. Uglavnom su to bili prikazi njegovih pojedinih knjiga, a gotovo su se svi kritičari u svojim napisima složili oko njihovih neprijepornih vrijednosti. Njegova dru...
Saznaj više
Dostavljamo već od 07.05.2024
Platite gotovinom pri preuzimanju, Internet bankarstvom, karticama jednokratno i na rate
Povrat robe moguć unutar 14 dana
Vaš proizvod je dodan u košaricu
Pregled narudžbe
O Stjepanu Čuiću podosta se pisalo. Uglavnom su to bili prikazi njegovih pojedinih knjiga, a gotovo su se svi kritičari u svojim napisima složili oko njihovih neprijepornih vrijednosti. Njegova druga knjiga Staljinova slika i druge priče - prvu knjigu Iza bregova objavio je kao dvadesetogodišnjak - objavljena godine 1971. izazvala je velik odjek. Džemaludin Alić ističe svježinu koju donose ove pripovijesti, ali napominje da u tim prozama ima “ipak dosta poznatog, dosta literariziranog i preuzetog od već neizbježnog Borgesa, koji je čini se postao duhovni otac najmlađoj pripovjedačkoj generaciji u Hrvatskoj”, i dodaje da je Čuić “od svih njih najmanje pod Borgesovim utjecajem, najbliži našem podneblju, najbliži životu (…)”. Potom kao da proriče Čuićevu daljnju putanju u traženju novih proznih rješenja: “Uz malo više slobode i uz malo veću dozu satire i prisutnosti neposrednih životnih sokova, ova bi proza otišla drugim kolosijekom, postala bi samosvojnija i izuzetnija”. Predrag Protić u svojem pisanju - riječ je o recenziji iste knjige - dalekim pretkom Čuićevih pripovijesti imenuje Franza Kafku, spomenut će i Selimovićev roman Derviš i smrt, a neke posredne veze naći će s prozom Slobodana Novaka: “Starica koja traje, truli i smrdi i bez koje se ne može, jer je postala smisao života, u Novakom romanu Mirisi, zlato i tamjan ima dosta svojih posestrima, duhovnih i fizičkih, i u ponekoj priči Stjepana Čuića. Isto kao što se vezuje za neke tokove hrvatske književnosti tako se Čuić naročito u svojim pričama o vlasti pomalo približava obnovljenom kritičko-realističkom usmerenju u srpskoj prozi mlađe generacije.”
| Broj stranica | 291 |