Pukovniku nema tko da piše, Gabriel García MárquezID EK000802835

Jedan od svojih najvažnijih romana, Pukovniku nema tko da piše, Gabriel García Márquez napisao je sredinom pedesetih godina.

U vrijeme svoga boravka u Parizu, gdje je stigao kao novinski dopisnik, a zapravo sa skrivenom željom da studira filmsku umjetnost.

No ukidanje novina za koje je radio gurnulo ga je u siromaštvo u vrijeme dok je u tri različite verzije redigirao ovaj kratki roman.

Roman je vrlo brzo nakon objavljivanja 1961.

godine stekao kultni status unutar piščeva opusa.

Romaneskni prvijenc Lišće na vjetru (La hojarasca, 1955.) , napisan je u maniri faulknerovskog barokizma.

Ovaj drugi García Márquezov roman, njemu ujedno i najdraži, označava korak prema suzdržanosti i sažetosti izričaja.

Piščev stil postaje čišći i transparentniji.

Priča je to o nepravdi i nasilju.

U njoj, za razliku od većine García Márquezovih djela, izostaju elementi magičnoga realizma.

Već punih pedeset i šest godina, „od završetka posljednjeg građanskog rata“, jedan stari umirovljeni pukovnik svakoga petka odlazi u luku očekujući službeno pismo s odgovorom na njegov zahtjev.

Zahtjeva da ostvari prava koja mu pripadaju za služenje domovini.

Dok iščekuje odgovor vlasti, pukovnik svoje dane provodi uz astmatičnu suprugu.

Osim nje tu je i jedan pijetao za borbena natjecanja, jedinu uspomenu što im je ostala od sina… Pogledajte i ostala djela ovog autora koja imamo u ponudi .

Više o autoru pogledajte ovdje .

Jedan od svojih najvažnijih romana, Pukovniku nema tko da piše, Gabriel García Márquez napisao je sredinom pedesetih godina.

U vrijeme svoga boravka u Parizu, gdje je stigao kao novinski dopisnik, a zapravo sa skrivenom željom da studira filmsku umjetnost.

No ukidanje novina za koje je radio gurnulo ga je u siromaštvo u vrijeme dok je u tri različite verzije redigirao ovaj kratki roman.

Roman je vrlo brzo nakon objavljivanja 1961.

godine stekao kultni status unutar piščeva opusa.

Romaneskni prvijenc Lišće na vjetru (La hojarasca, 1955.) , napisan je u maniri faulknerovskog barokizma.

Ovaj drugi García Márquezov roman, njemu ujedno i najdraži, označava korak prema suzdržanosti i sažetosti izričaja.

Piščev stil postaje čišći i transparentniji.

Priča je to o nepravdi i nasilju.

U njoj, za razliku od većine García Márquezovih djela, izostaju elementi magičnoga realizma.

Već punih pedeset i šest godina, „od završetka posljednjeg građanskog rata“, jedan stari umirovljeni pukovnik svakoga petka odlazi u luku očekujući službeno pismo s odgovorom na njegov zahtjev.

Zahtjeva da ostvari prava koja mu pripadaju za služenje domovini.

Dok iščekuje odgovor vlasti, pukovnik svoje dane provodi uz astmatičnu suprugu.

Osim nje tu je i jedan pijetao za borbena natjecanja, jedinu uspomenu što im je ostala od sina… Pogledajte i ostala djela ovog autora koja imamo u ponudi .

Više o autoru pogledajte ovdje .